Povijest poduzeća

Danas je u Golubovec zabodena zastavica najvećeg građevinskog koncerna u svijetu – Lafarga. Netaknuti i možda malo zaboravljeni golubovečki kraj, kojeg mnogi ni danas ne znaju locirati, taknuli su najveći standardi kvalitete. No krenimo od jučer…

Priča je o Golubovcu, Golubovčanima i golubovečkom Schiedelu. Krajem devetnaestog stoljeća golubovečka dolina bila je prekrivena gustom šumom, koja se prostirala niz obronke Ivančice i uzdizala po susjednim bregovima i današnjim naseljima. U centru današnjeg Golubovca nalazila se samo mala lugarska kuća. Krčeći šume i šikare, prvi stanovnici sedamdesetih su godina 19. stoljeća naišli na ”crni kamen”. Tek spoznajom da se radi o visokokaloričnom mrkom ugljenu počela je rudarska i proizvodna povijest Golubovca. Siromašni seljaci iz najbližih sela ostavili su plug i motiku i s krampovima u rukama pošli na prva okna novog rudnika. Radilo se samo na površini zemlje, bez obzira na zalihe u dubinama. Počelo se bez plana za budućnost.

Od godine 1875., kad je počela prva ozbiljnija eksploatacija ugljena u Golubovcu do kraja Drugog svjetskog rata u dolini ispod Ivančice prodefilirala je plejada vlasnika rudnika – smjenjivali su se grofovi i baruni, ugljenokopna društva i ortaštva, akcionari i dioničari… 1899. godine rudnik nakon prvog vlasnika grofa Jakšića kupuje belgijsko-francuska firma pod simpatičnim nazivom: ”Societe anonyme des charbonages de l'Ivanschitza”. Najviše problema zadavao je prijevoz iskopanog ugljena, pa je tako tih godina izgrađena i pruga Varaždin-Golubovec, a nakon nje i uskotračna pruga između rudnika u Starom i Novom Golubovcu. Najpoznatiji rudnik iz tog doba bio je rudnik ”Ana”. Mnogi od seljaka prodali su svoje zemlje vlasnicima rudnika te počeli raditi u rudarskim oknima.

16. rujna 1946., netom nakon Drugog svjetskog rata, osniva se poduzeće ”Golubovečki rudnici” sa sjedištem u Golubovcu. Poduzeće je postalo općenarodno vlasništvo – nacionalizirano je i nekoliko g. kasnije preimenovano u ”Golubovečke ugljenokope”.

U državnom vlasništvu posluje sve do 1969. g., kada počinje postupak sanacije i zatvaranja ugljenokopa koje traje sve do 1971.g. kada je rudnik službeno zatvoren. Osnovni razlog zatvaranja bila je neekonomična i skupa eksploatacija ugljena, jer su zalihe rudače bile na velikim dubinama, a oprema zastarjela.

Istovremeno je poslije rata otvoren kamenolom i vapnara u Očuri kod Golubovca, koji su također poslovali pod tvrtkom ”Golubovečki ugljenokopi”.

Zatvaranjem rudnika mnogo je ljudi ostalo bez posla te su nakon državnog ulaganja između 71. i 73. vršene pripreme za otvaranje nova dva pogona unutar ”Gol. ugljenokopa”.

Jedan pogon bio je tzv. betonara, gdje je vršena priprema za početak proizvodnje dimnjaka po licenci Schiedela. Drugi pogon bio je pogon ”tvornica lakih strojnih dijelova” (TLSD).

1973.g. započela probna proizvodnja dimnjaka (radna jedinica) u Golubovcu pod Gol. ugljenok. 1974.g. započela je proizvodnja dimnjaka pod licencom Schiedel Austrije. Povodom odvajanja TLSD-a i drugih statusnih promjena dolazi do promjene tvrtke 1990.g. u GMG (Građ. mat. Gol.).

1992.g. radna jedinica proizvodnje dimnjaka se odvaja u samostalnu tvrtku (još uvijek društvena) te tako posluje do 15.04.1993.- ulazak Schiedela.